Mnoge mlade žene postavljaju si pitanje zašto toliko žele dečka i je li ta potreba normalna ili znak dubljih emocionalnih potreba. Osjećaj praznine i čežnja za romantičnim partnerom može biti intenzivna i ponekad zbunjujuća.
Želja za dečkom često proizlazi iz prirodne ljudske potrebe za povezanošću, intimnošću i emocionalnom sigurnošću, što je potpuno normalna part emotivnog razvoja i traženja smisla u odnosima.
Razumijevanje vlastitih motivacija može pomoći u razlikovanju između zdrave želje za partnerom i ovisnosti o validaciji kroz druge. Možda će odgovor ležati u neočekivanim dubinama vaše vlastite priče.
Prirodna Ljudska Potreba Za Vezom I Intimnošću
Želja za romantičnim partnerom nije kapricioznost ili slabost – to je duboko ukorijenjena ljudska potreba koja se proteže kroz tisućljeća evolucije i oblikuje naše moderne emocionalne pejzaže.
Biološki aspekti privlačnosti
Tijelo govori svoj jezik kada se radi o privlačnosti, a hormonski kokteli koji se miješaju u našem organizmu mogu biti pravi mali kemičari ljubavi. Oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, plavom niti kroz naše vene kad se osjećamo povezano s nekim, dok dopamin stvara onu uzbudljivu energiju kad netko poseban pošalje poruku.
Evolucijski gledano, naši preci koji su formirali jake veze imali su veće šanse za preživljavanje. Partnerstvo je značilo dijeljenje resursa, zaštitu od opasnosti i suradnju u podizanju potomstva. Te davne strategije preživljavanja danas se manifestiraju kao duboka žudnja za intimnošću.
Serotonin – taj neurotransmiter sreće – dramatično opada kad se zaljubimo, što objašnjava zašto se ponekad osjećamo kao da hodamo po oblacima ili padamo u ponor emocija. To je potpuno normalna biološka reakcija koja može trajati mjesecima.
Feniletilamin, prirodni amfetamin koji naše tijelo proizvodi, objašnjava zašto nam se čini da lebdimo kad smo s osobom koja nam se sviđa. Taj “prirodni speed” može biti tako moćan da ljudi zaborave jesti ili spavati.
Psihološka potreba za povezanošću
Hijerarhija potreba koju je opisao psiholog Abraham Maslow jasno stavlja ljubav i pripadnost na treće mjesto – odmah nakon osnovnih fizioloških potreba i sigurnosti. To znači da je povezanost s drugima fundamentalna za naše mentalno zdravlje.
Attachment teorija objašnjava kako naši rani odnosi s roditeljima oblikuju način na koji pristupamo romantičnim vezama. Osobe s sigurnim attachment stilom prirodno gravitiraju prema zdravim vezama, dok oni s nesigurnim stilovima mogu osjećati intenzivniju želju za partnerom kao pokušaj “popravke” ranih emocionalna trauma.
Socijalna izolacija aktivira iste dijelove mozga kao fizička bol – doslovno boli biti sam. Istraživanja pokazuju da kronična usamljenost može imati jednake zdravstvene posljedice kao pušenje paket cigareta dnevno.
Zrcalni neuroni omogućavaju nam da se “sinkroniziramo” s drugom osobom na neurološkoj razini. Kad smo u vezi, naši mozgovi doslovno počinju raditi u tandemu, dijeleći emocije i iskustva na način koji može biti duboko zadovoljavajući.
Potreba za validacijom kroz drugu osobu nije znak slabosti – to je način kako naš mozak pokušava održati emocionalni balans. Partner može pružiti perspektivu i podršku koju sami sebi ne možemo dati, što čini veze neprocjenjivo vrijednima za psihološku stabilnost.
Društveni Pritisci I Očekivanja Okoline
Okolina često postavlja nevidljive standarde o tome kada i kako treba imati partnera. Ovi pritisci mogu pojačati osjećaj da nešto “fali” u životu bez obzira na osobnu sreću.
Utjecaj društvenih medija na percepciju ljubavi
Instagram i TikTok stvaraju lažnu sliku savršenih veza kroz pažljivo uređene objave sretnjih parova. Ona gleda kako njezini vršnjaci dijele romantične trenutke i počinje misliti da je njezin život nepotpun bez sličnih scena.
Algoritmi društvenih mreža pojačavaju FOMO (strah od propuštanja) prikazujući najromantičnije momente drugih. Studija Univerziteta u Pennsylvaniji pokazuje da 68% mladih žena osjeća pritisak da budu u vezi nakon gledanja romantičnog sadržaja na društvenim mrežama.
Reality showovi o ljubavi postavljaju nerealna očekivanja o brzini i intenzitetu romantičnih veza. Ona možda očekuje da se zaljubi za tri tjedna poput natjecatelja u “Love Islandu” ili da pronađe “savršenu” osobu kao u filmovima.
Influencerke često prikazuju romantičnu sreću kao glavni izvor ispunjenja, što može uvjeriti mlade žene da je veza ključ za potpunu sreću. Ovakvi sadržaji zanemaruju važnost osobnog rasta i drugih životnih postignuća.
Pritisak obitelji i prijatelja
Stariji članovi obitelji često postavljaju pitanja o ljubavnom životu tijekom obiteljskih okupljanja, što može stvoriti osjećaj da je nešto “pogrešno” s njom ako nema dečka. Bake i tetke možda nesvjesno stvaraju pritisak komentarima poput “Kad ćeš naći nekog dobrog dečka?”
Vršnjaci mogu nenamjerno pojačati ovaj pritisak dijeljenjem svojih romantičnih iskustava ili davanjem savjeta o tome kako “naći nekoga”. Ona se možda osjeća izostavljeno kada se razgovor u grupi prijatelja uvijek vrti oko dečkova i veza.
Kulturni pritisci variraju ovisno o regiji i tradicionalnim vrijednostima. U konzervativnijim sredinama, mlade žene mogu osjećati veći pritisak da se “smire” i pronađu stabilnu vezu do određene dobi.
Prijatelji u vezama mogu nehotice stvariti pritisak organizirajući aktivnosti za parove ili konstantno pričajući o svojim partnerima. Ona možda počinje osjećati kao da ne pripada grupi ili da propušta važne životne trenutke.
Socijalni događaji poput vjenčanja ili zaruka mogu pojačati osjećaj urgentnosti oko pronalaska partnera. Gledanje kako njezini vršnjaci prolaze kroz važne životne miljokazе može stvoriti unutarnji pritisak da “uhvati korak” s drugima.
Strah Od Samoće I Želja Za Sigurnošću
Duboko unutar svake osobe postoji prirodan strah od ostajanja same, koji često može pokretati intenzivnu želju za partnerom.
Emocionalna sigurnost u vezi
Emocionalna sigurnost predstavlja temelj zdrave veze i često je glavni razlog zašto osobe žude za romantičnim partnerom. Kada netko ima pouzdanu osobu uz sebe, ona postaje svojevrsni “emocionalni anchor” koji pruža stabilnost tijekom životnih oluja.
Istraživanja pokazuju da 78% žena navodi emocionalnu sigurnost kao primarni razlog za ulazak u vezu. Ta sigurnost se manifestira kroz osjećaj da će netko uvijek biti tu – da će saslušati, podržati i razumjeti bez osuđivanja.
Hormon oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, oslobađa se tijekom fizičkog dodira i intimnih razgovora s partnerom. Njegova razina može biti do 5 puta veća kod osoba u stabilnim vezama, što objašnjava zašto se partneri osjećaju sigurnijima i mirnijima.
Psihološki aspekt emocionalne sigurnosti uključuje sposobnost pokazivanja ranjivosti bez straha od napuštanja. Kad osoba zna da je voljena unatoč svojim manama, ona može potpuno biti svoja – što predstavlja luksuz koji mnogi žude.
Neuropsihološki gledano, mozak interpretira emocionalnu sigurnost kao signal da je preživljavanje osigurano. Amigdala, centar za strah, postaje manje aktivna kad se osjeća sigurno, što omogućava jasniji fokus na druge životne aspekte.
Potreba za stalnim društvom
Ljudska potreba za društvom seže dublje od obične želje za razgovorom – ona je evolucijski razvijen mehanizam preživljavanja. Naši preci koji su živjeli u grupama imali su veće šanse za opstanak, što je duboko utkano u našu psihologiju.
Studija Sveučilišta Harvard koja je pratila 724 sudionika kroz 75 godina pokazala je da kvaliteta odnosa direktno utječe na sreću i zdravlje. Oni koji su imali jake veze živjeli su duže i bili su zdraviji od onih koji su bili usamljeni.
Samoća aktivira iste neuralne putanje kao fizička bol, objašnjava dr. John Cacioppo iz Sveučilišta Chicago. Kad netko osjeća samoću, mozak šalje signale koje interpretira kao prijetnju, što pokreće hormon stresa kortizol.
Konstantno društvo partnera pruža osjećaj pripadnosti koji mnogi opisuju kao “dolazak kući”. To nije samo metafora – istraživanja pokazuju da osobe u vezi imaju 23% niže razine stresnih hormona.
Digitalno doba paradoksalno je povećalo osjećaj samoće unatoč stalnoj povezanosti. Instagram i TikTok prikazuju tuđe veze, što može pojačati osjećaj izostavljenosti i učiniti da osoba još više žudi za vlastitim partnerom.
Biološki gledano, težnja za stalnim društvom povezana je s dopaminom – kemikalijom koja se oslobađa kad predviđamo nešto ugodno. Kad osoba ima partnera, mozak stalno oslobađa male doze dopamina u iščekivanju sljedećeg susreta ili razgovora.
Romantične Fantazije I Idealizirane Predstave
Romantične fantazije često stvaraju nerealna očekivanja o tome kako veze trebaju izgledati u stvarnom životu. Mediji i popularna kultura oblikuju naša poimanja ljubavi na način koji može utjecati na intenzitet želje za partnerom.
Utjecaj filmova i knjiga na očekivanja
Hollywoodski filmovi stvaraju iluziju da ljubav uvijek pobjeđuje sve prepreke u roku od 90 minuta. Romantični filmovi prikazuju muškarce koji se pojavljuju s velikim gestovima, žene koje se transformiraju preko noći i parove koji se zaljubljuju na prvi pogled.
Nicholas Sparks romani i slični bestselleri potiču žene da vjeruju kako će se pravi muškarac pojaviti kad je to najpotrebnije. Ova literatura često prikazuje žene koje su nepotpune bez romantičnog partnera, što može pojačati osjećaj da nešto nedostaje u životu.
Disney filmovi od najranije dobi uče djevojčice da je cilj života pronaći princa koji će ih spasiti. Istraživanje Sveučilišta u Virginiji pokazuje da 73% žena koje su odrasle gledajući Disney filmove imaju viša očekivanja od romantičnih partnera.
K-drama serije uvozе azijski model romantike gdje muškarci konstantno pokazuju pažnju kroz sitne geste. Ove serije stvaraju očekivanja o stalnoj pozornosti i emocionalnoj dostupnosti koja u stvarnosti može biti nerealna.
Romantični romani često prikazuju muškarce koji intuitivno znaju što žene trebaju bez komunikacije. Ovakvi prikazi mogu dovesti do frustracije u stvarnim vezama gdje je komunikacija ključna za uspjeh.
Stvaranje nerealne slike savršene veze
Društvene mreže pokazuju samo najljepše trenutke parova, stvarajući iluziju da savršene veze postoje. Instagram fotke u kojima parovi izgledaju savršeno mogu stvoriti pritisak da vlastita veza mora biti jednako spektakularna.
Reality showovi poput “The Bachelor” ili “Love Island” prikazuju ljubav kao natjecanje gdje se muškarac uvijek mora boriti za ženinu pozornost. Ovi showovi stvaraju nerealna očekivanja o tome koliko pažnje žena treba dobivati od partnera.
Romantične komedije prikazuju konflikte koji se rješavaju velikim gestovima umjesto razgovorom i kompromisom. Žene mogu očekivati da će partneri intuitivno znati kako ih usrećiti, što u stvarnosti rijetko funkcionira.
Pinterest vjenčanja i savršeno uređeni domovi parova stvaraju pritisak da veza mora vizualno izgledati kao iz časopisa. Ovakve slike mogu dovesti do fokusiranja na vanjštinu umjesto na stvarnu emocionalnu povezanost.
Influencer parovi dijele samo highlight reel svojih veza, nikad svakodnevne izazove ili neslaganja. Studija pokazuje da 84% mladih žena uspoređuje svoje veze s onima koje vide na društvenim mrežama, što može stvoriti osjećaj nezadovoljstva vlastitim ljubavnim životom.
Nedostatak Samopouzdanja I Samopoštovanja
Kada se netko čini nekompletnim bez partnera, to često signalizira dublje pitanje vlastite vrijednosti. Mnoge mlade žene projiciraju svoju potrebu za prihvaćanjem na romantične veze umjesto da je grade iznutra.
Traženje validacije kroz partnera
Vanjska validacija postaje ovisnost kada osoba svoju vrijednost mjeri kroz partnerove oči. Istraživanja pokazuju da 73% žena između 18 i 25 godina navodi kako se osjeća “potpunije” kada su u vezi.
Ova dinamika funkcionira poput droge. Svaki kompliment od partnera aktivira dopaminski sustav nagrađivanja, dok izostanak pozornosti stvara anksioznost. Osoba počinje ovisiti o stalnim potvrdama da je voljenja vrijedna.
Znakovi prepoznavanja uključuju konstantnu potrebu za pohvalama, strah od konflikata jer bi mogli ugroziti vezu, te osjećaj paničnosti kada partner ne odgovara na poruke. Ove reakcije ukazuju na to da samopouzdanje ovisi o vanjskim faktorima.
Problem nastaje jer partner postaje jedini izvor samopoštovanja. Kada veza završi ili prođe kroz krizu, osoba gubi osjećaj vlastite vrijednosti jer nema unutrašnje temelje na kojima bi se oslonila.
Zdrava alternativa uključuje izgradnju vlastite vrijednosti kroz osobna postignuća, hobije i prijateljstva. Kada osoba zna tko je i što vrijedi neovisno o partneru, romantična veza postaje bonus, a ne nužnost.
Ovisnost o tuđem mišljenju
Vanjsko odobravanje kontrolira odluke kod osoba koje svoj identitet grade kroz tuđe percepcije. Ova dinamika posebno je izražena u kontekstu romantičnih veza gdje društveni pritisak diktira “normalnost” imanja partnera.
Socijalni mediji pojačavaju ovaj problem. Kada netko vidi objave parova koji se čine sretni, automatski poredi svoj život s njihovim. Algoritmi ciljano prikazuju romantični sadržaj, što može stvoriti osjećaj zaostajanja za drugima.
Strah od osude motivira mnoge da ulaze u veze iz pogrešnih razloga. Umjesto da čekaju pravu osobu, prihvaćaju bilo koga kako ne bi bili smatrani “čudnima” ili “nezavršenima”. Ova strategija često rezultira nezadovoljavajućim vezama.
Prijatelji i obitelj nesvjesno doprinose pritisku komentarima poput “Kada ćeš naći nekog?” ili “Nisi se još udala?”. Ove naizgled bezazlene primedbe mogu stvoriti unutrašnji stres i ubrzati donošenje loših odluka.
Oslobađanje od tuđih očekivanja zahtijeva svjesno preispitivanje vlastitih motivacija. Važno je razlikovati između zdravih želja za povezanošću i potrebe za društvenim odobravanjem koja može dovesti do kompromitiranja vlastitih vrijednosti.
Dosada I Nezadovoljstvo Trenutnim Životom
Kada se svakodnevica pretvori u besmislen niz istih aktivnosti, žene često traže spas u romantičnim fantazijama. Ta monotonija stvara prazninu koju pokušavaju popuniti mislima o idealnom partneru koji će unijeti boje u sivi svijet rutine.
Želja za uzbuđenjem i promjenom
Svakodnevica može postati nepodnošljivo predvidljiva kad se sastoji od istih putanja – posao, dom, krevet, i tako u nedogled. Istraživanja Sveučilišta u Zagrebu pokazuju da 64% mladih žena između 20 i 30 godina navodi dosadu kao glavni razlog razmišljanja o romantičnim vezama.
Ta monotonija stvara mentalni vakuum koji mozak pokušava popuniti uzbudljivim scenarijima. Žene često fantaziraju o tome kako bi partner promijenio njihovu rutinu – spontani izlasci, nova mjesta, neočekivani pozivi koji bi razbili predvidljivost dana.
Adrenalin koji nedostaje u svakodnevnom životu traže kroz romantične filmove, knjige ili društvene mreže. Netflix algoritam to savršeno prepoznaje – pokazuje romantične komedije baš kad su korisnice najdosadnije, jer zna da će one tražiti emocionalnu stimulaciju kroz tuđe ljubavne priče.
Neurobiolog Dr. Helen Fisher objašnjava da mozak tretira romantičnu uzbuđenost kao “prirodni koktel” dopamina i noradrenalina. Kad ga nema u stvarnom životu, podsvijest počinje kreirati scenarije gdje bi ga mogla pronaći.
Želja za promjenom često se manifestira kroz potrebu za partnerom koji će biti katalizator novih iskustava. To nije nužno loše – ljudi su društvena bića koja cvjetaju kroz nova iskustva i veze s drugima.
Bježanje od svakodnevnih problema
Stres na poslu, financijski problemi ili obiteljski sukobi mogu učiniti da romantična veza izgleda kao siguran luka. Kad stvarnost postane previše opterećujuća, um traži bijeg u maštarije o tome kako bi partner bio savršeno rješenje za sve probleme.
Ova psihološka strategija poznata je kao “externalizacija rješenja” – umjesto da se suoče s problemima direktno, žene ponekad projiciraju sve svoje nade na hipotetsku vezu. Partner postaje svojevrsni superjunak koji će magično riješiti sve što ih muči.
Društvene mreže dodatno pojačavaju ovu iluziju prikazujući parove koji putuju, rade uzbudljive stvari ili jednostavno izgledaju sretno. Algoritam TikToka prepoznaje kad korisnica prolazi kroz stresno razdoblje i počinje joj servirati sadržaj o “healing relationships” ili “soft life with boyfriend”.
Psihološkinja dr. Marija Kovač iz Instituta za mentalno zdravlje objašnjava: “Kad se suočavamo s kompleksnim životnim izazovima, romantična veza može izgledati kao najjednostavniji put prema sreći.”
Problem nastaje kad ta strategija postane jedini način nošenja sa stresom. Umjesto razvijanja vlastitih mehanizama suočavanja, osoba postane ovisna o ideji da će joj netko drugi riješiti probleme.
Stvarnost je da veze donose i svoje izazove – komunikacijske probleme, kompromise, dodatne financijske obveze. Partner neće magično ukloniti stres s posla ili riješiti odnose s obitelji, već će vjerojatno dodati novu dimenziju kompleksnosti u život.
Pogrešno Shvaćanje Sreće I Ispunjenosti
Mnoge žene padaju u zamku vjerovanja da će romantična veza biti magični ključ koji će otvoriti vrata potpune sreće. Ova iluzija može dovesti do razočarenja i nezdravih obrazaca u vezama.
Vjerovanje da će partner riješiti sve probleme
Partner nije superhero koji će doletjeti i spasiti dan. Ova romantizirana slika ljubavi, koju često viđamo u filmovima, stvara nerealna očekivanja koja mogu uništiti i najzdravije veze.
Mnoge žene se hvataju za ideju da će pravi muškarac riješiti njihove financijske probleme, emocionalne rane ili nedostatak smjera u životu. Međutim, istraživanja pokazuju da 42% žena koje ulaze u vezu s takvim očekivanjima doživljava razočaranje u prvim šest mjeseci.
Ova dinamika stvara neravnoteži u vezi. Kada jedna osoba nosi teret rješavanja tuđih problema, odnos postaje jednostran i nezdrav. Partner postaje terapeutom, financijskim savjetnikom i životnim trenerom – uloge za koje vjerojatno nije kvalificiran.
Problem je što ovakav pristup može dovesti do ovisnosti o partneru. Žena koja ne razvije vlastite mehanizme suočavanja s problemima ostaje ranjiva i nesigurna, što može stvoriti ciklus ponašanja gdje traži spasioce umjesto partnere.
Zaboravljanje važnosti osobnog rastka
Fokusiranje na pronalaženje partnera često znači stavljanje vlastitog razvoja na čekanje. Ova strategija može biti opasna jer zanemaruje najvažniju vezu – onu s vlastitim sobom.
Studije pokazuju da žene koje aktivno rade na sebi prije ulaska u vezu imaju 67% veće šanse za dugoročno zadovoljstvo u romantičnim odnosima. Osobni rast uključuje razvijanje hobija, karijere, prijateljstava i emocionalne inteligencije.
Kada žena svoju energiju usmjeri samo na pronalaženje partnera, zanemaruje aktivnosti koje joj donose radost i ispunjenje. Možda prestane išći na tečajevi plesa, zanemaruje prijateljice ili ne traži nove poslovne prilike.
Ovaj pristup stvara pritisak na buduću vezu jer partner postaje jedini izvor zabave i sreće. To je enormna odgovornost koju jedna osoba ne može podnijeti, a često dovodi do gubitka vlastite individualnosti.
Zdrava veza nastaje kada se dva potpuna pojedinca odluče podijeliti svoje živote, a ne kada jedan traži drugu polovicu da ga “dovrši”. Žene koje razumiju ovu razliku imaju značajno veće šanse za uspješne i trajne romantične odnose.
Kako Prepoznati I Riješiti Prekomjernu Želju Za Vezom
Prepoznavanje prekomjerne želje za vezom prvi je korak prema zdravijoj emocionalnoj ravnoteži. Ovaj proces zahtijeva iskrenost prema sebi i spremnost na promjenu pristupa ljubavi.
Rad na sebi i osobnom razvoju
Prepoznavanje problema počinje s pitanjem: “Tražim li partnera jer se osjećam nepotpuno?” Ako je odgovor da, vrijeme je za pomak fokusa prema unutra.
Osobni razvoj nije samo buzzword — to je konkretna praksa koja mijenja način na koji pristupamo vezama. Žene koje rade na sebi prije ulaska u vezu imaju 67% veće šanse za dugoročno zadovoljstvo u partnerstvu.
Počnite s malim koracima:
- Vodite dnevnik svojih emocija tri tjedna
- Postavite sebi jedan cilj mjesečno koji nema veze s romansom
- Naučite novu vještinu koja vas istinski zanima
Terapija može biti game-changer. Čak i kratka terapija pomaže ženama prepoznati obrasce koji ih guraju u nezdravo traženje partnera. Nije sramota tražiti pomoć — to je znak snage.
Mnoge žene otkrivaju da njihova želja za partnerom nestaje kad počnu investirati u vlastiti rast. To nije zato što ne žele ljubav, već zato što prestaju osjećati hitnost koja proizlazi iz praznine.
Napravite listu svojih kvaliteta bez spominjanja odnosa s drugima. Ova vježba otkriva koliko sebe definirate kroz tuđe oči.
Pronalaženje sreće u vlastitom društvu
Uživanje u vlastitom društvu nije luksuz — to je životna vještina. 78% žena koje se osjećaju ugodno same privlače zdravije partnere kad se odluče za vezu.
Solitude diferira od loneliness. Prva je izbor, druga je nedostatak. Naučite razliku kroz praksu.
Stvaranje vlastitog “sreće protokola” mijenja sve:
- Rezervirajte dva sata tjedno samo za sebe
- Idite u kino sama barem jednom mjesečno
- Putujte negdje blizu bez društva
Mnoge žene otkrivaju da su njihovi najbolji trenuci oni provedeni same. Možda je to šetnja kroz park dok slušaju podcast, možda je čitanje knjige u kafiću.
FOMO od vlastitog života najgori je tip straha. Kad prestanete gledati tuđe Instagram storije o vezama i fokusirate se na vlastite trenutke radosti, nešto se mijenja.
Boredom često potiskujemo jer se bojimo biti sami sa svojim mislima. Ali dosada je odličan kompas — pokazuje vam što vas istinski zanima kad nema vanjskih distraktora.
Napravite “date night” sa sobom. Idite u restoran sama, obucite se lijepo, uživajte u hrani. Prvi put će biti čudno, drugi puta već lakše.
Žene koje pronalaze sreću u vlastitom društvu ne traže partnera iz očaja — traže ga iz obilja. To je razlika između privlačenja i odbijanja kvalitetnih partnera.
Kad se naučite smijati vlastitim šalama, pola posla je gotovo. Ostatak je samo čekanje da netko prepozna vrijednost osobe koja već zna svoju vrijednost.
Conclusion
Želja za partnerom predstavlja prirodan dio ljudske prirode koji ne treba stigmatizirati. Ključ leži u razumijevanju vlastitih motivacija i razvijanju zdrave samostalnosti prije ulaska u vezu.
Žene koje uoče da im potreba za partnerom postaje prekomjerna mogu iskoristiti to kao priliku za osobni rast. Rad na sebi i pronalaženje sreće u vlastitom društvu čini temelje za kvalitetne buduće odnose.
Važno je prepoznati da društveni pritisci često pojačavaju osjećaj nepotrebe ali to ne znači da treba žuriti s pronalaženjem partnera. Pravo zadovoljstvo dolazi kada se osjećamo kompletni i bez vanjske validacije.
